Odlučio sam napisati ovaj članak jer je vrlo je važno educirati mušku populaciju o važnosti samopregleda i rane detekcije tumora testisa. S obzirom da zahvaća dječake, mladiće ili mlađe muškarce u dobi najčešće od 15 - 40 -te godine života smatram da svi moramo znati bar osnove ove bolesti.
Tumori testisa su rijetki tumori koji čine 1% svih malignih tumora u muškaraca, ali su u dobi od 15-24 godine najčešći solidni tumori u muškaraca. Šest puta se češće javljaju u bijelaca, a najčešći su u razvijenim zemljama zapada. Najniže stope incidencije zabilježene su među azijatima i afrikancima.
Prema podacima Registra za rak Republike Hrvatske, incidencija tumora testisa je 7/100000. Bilježi se stalni blagi porast incidencije što je slučaj i u Srbiji gdje je incidencija kao i u Hrvatskoj.
Najpoznatiji čimbenici rizika za nastanak tumora testisa su:
kriptorhizam
anamneza unilateralnog tumora testisa
feminizirajući testikularni sindomi
trauma testisa
Patohistološki 95% svih tumora testisa su porijekla zametnih stanica, a tumori spolnih stanica, limfomi, sarkomi i plazmocitomi u rijetki tumori testisa.
Tumori zametnih stanica se dijele u:
čiste seminome- 40% bolesnika
neseminome- embrionalni tumori testisa, tumori žumanjčane vreće, teratomi testisa
miješani tumori- 15% bolesnika
Bolesnici koji imaju čiste seminomske tumore u 85% slučajeva kod postavljanja dijagnoze imaju bolest ograničenu na testis.
Seminomski tumori uglavnom metastaziraju limfogeno ,dok neseminomski se vrlo često šire hematogeno.
Prvi simptom tumora testisa može biti bezbolna oteklina u skortumu, dok su bol, težina i osjetljivost u skrotumu češći prvi simptomi bolesti. Rijetko se mogu javiti i simptomi upale te klinička slika akutnog abdomena zbog krvarenja u testis.
Zahvaćenost retroperitonealnih limfnih čvorova može uzrokovati bol u leđima ili oticanje trbuha. Proširena bolest u udaljene organe dovodi do dispneje, hemoptize te rijetko glavobolje i bolova u kostima. Često je i ginekomastija prvi simptom bolesti.
Najčešće se primarni tumor nalazi u testisu (90% bolesnika), a 10% bolesnika ima tzv. ekstratestikularni tumor germinativnih stanica u medijastinumu, retroperiteumu ili u pinealnoj žlijezdi.
Dijagnoza raka testisa postavlja se na dva načina:
Ultrazvučnim pregledom testisa - Ovo je bezbolna i jednostavna metoda za pacijenta, bez rendgenskog zračenja, kojom liječnik može jednostavno razlučiti je li oteklina na testisu ili uzrok tegoba pacijenta u testisu uzrokovan, cistom , hidrokelom, epididimitisom, orhitisom, torzijom testisa ili rakom testisa.
Tumorskim biljezima za rak testisa. To su HCG, alfa feto protein ( AFP) i laktat dehidrogenaza ( LDH)
Nakon postavljanja dijagnoze tumoira testisa osnovni je postupak radikalna ingvinalna orhidektomija. Prije početka specifičnog onkološkog liječenja nužno je pohraniti spermu.
Standardni postupak je još uvijek postoperativna radioterapija paraaortalnih i ipsilateralnih zdjeličnih limfnih čvorova jer u 15 % bolesnika ipak postoji mikorskopska zahvaćenost retroperitonealnih limfnih čvorova.
Poboljšanjem radioloških metoda praćenja u bolesnika s niskim rizikom za ponovni povrat bolesti postoji i opcija praćenja ili aplikacije adjuvantne kemoterapije.
Većina recidiva kod seminomskih tumora se pojavi unutar 2 godine nakon orhidektomije, interval recidiva je u rasponu od 2 mjeseca do 7 godina. Glavno mjesto recidiva je retroperitoneum.
Čvrsta nabreklina u testisu smatra se ozbiljnom i liječniku se treba javiti što prije. Mladići iznad 15 godina života i muškarci u mlađoj dobi, ukoliko primijete bilo kakvu bol, „ čudan osjećaj u testisu , bol kod ejakulacije, krv u spermi, zatim ukoliko napipaju čvorić trebaju što prije posjetiti liječnika.
"Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet.
Huang, William C. "Book Review: Urological Oncology". The New England Journal of Medicine 5 June 2008.
Mills, S (ed.)Sternberg's Diagnostic Pathology. 5th Edition ,2009.